Digitalna moda i tekstil: sljedeći izazovi

Alexandra De Raeve, sa Sveučilišta primijenjenih znanosti i umjetnosti HOGENT, o održavanju inovacija industrije tiskanja odjeće uz rješavanje problema održivosti sektora, daljnjom digitalizacijom dizajna i proizvodnih procesa.

Sve veći broj ekstremnih vremenskih događaja neizbježno je naveo mnoge da svoje misli usmjere na načine smanjenja utjecaja industrija na okoliš, a – posebno s obzirom na tradicionalno relativno visok ugljični otisak – malo je iznenađenje da modna industrija treba biti u središtu pozornosti ovog procesa. Sveučilište primijenjenih znanosti i umjetnosti HOGENT (poznato kao HOGENT) najveće je sveučilište primijenjenih znanosti u Flandriji, a ja sam bio glavni govornik na nedavno održanoj ESMA-inoj konferenciji o tekstilu, tiskanju i održivosti kako bi ispitao načine na koje industrija može poboljšati svoj rad praksi.

Njegov je cilj uskladiti europsku modnu i tekstilnu industriju s načelima koja potcrtavaju Europski zeleni plan EU-a, koji je predan prijelazu na čišću, kružniju ekonomiju, s ambicijom nultog onečišćenja koja osigurava očuvanje i obnovu vrijednih ekosustava. Usklađenost tekstilne industrije samo je mali dio politike za cijelo gospodarstvo, pri čemu se očekuje da će se uključiti sve, od građevinarstva i poljoprivrede do turizma, pa čak i zrakoplovne i obrambene industrije dok EU bude povećavao svoje ambicije za 2030. i 2050.

Obrazovanje je ključno

HOGENT je povezao brojne partnere s kojima će raditi na inicijativi, od proizvođača tekstila do škola i istraživačkih centara, dok će u isto vrijeme sveučilišni FTILab+ biti pionirski inovativni postupci koji se fokusiraju na kombinaciju biljnih materijala, poboljšanih performanse odjeće i, najvažnije, digitalizirani pristup dizajnu i proizvodnji koji se može prenijeti na industriju u cjelini. Potražnja za visokokvalificiranim i kvalificiranim kadrom je sve veća. Ova radna snaga budućnosti ključ je konkurentnosti i rasta u sektoru.

Digitalno modeliranje i putovnice proizvoda

Naravno, trenutni trend brze mode – odjeća koja se jeftino kupuje i brzo baca – potpuno je u suprotnosti s održivijom vizijom za budućnost, a Vizija 2030. za tekstil Europske komisije ima tu praksu točno na vidiku. Štoviše, od proizvođača će se očekivati da koriste reciklirana vlakna kad god je to moguće i da se pobrinu da njihova odjeća bude izdržljiva, popravljiva, bez ikakvih opasnih materijala i konačno sama reciklirana. To će proći kroz svaku fazu životnog vijeka odjevnog predmeta, od nabave materijala i njegove pripreme za tkanje, do izbjeljivanja i bojenja, distribucije i onda, kada se odjevni predmet više ne koristi, nastojanja da se što više vrati natrag u ista zatvorena petlja.

Jedan od načina za poboljšanje održivosti je smanjenje troškova dostave i osiguranje lokalizirane proizvodnje za lokalna tržišta

ESMA konferencija ističe brojne procese kojima se ovi ciljevi mogu postići, pri čemu je eko-dizajn u prvom planu kako bi se osiguralo, najprije korištenjem digitalnog modeliranja, a zatim 3D ispisa prototipova, da se otpad svede na apsolutni minimum tijekom proizvodnje.

Ali ova se digitalizacija proteže izvan faze dizajna i sve do opskrbnog lanca i poslovnog modela, kako bi se zaštitila od prekomjerne proizvodnje i neučinkovitosti niže u opskrbnom lancu.

Digitalizacija u fazi projektiranja uključuje:

• Tehnologije za skiciranje i crtanje
• 2D i 3D CAD
• 3D skeniranje tijela
• Digitalne tkanine
• Predviđanje ponašanja tkanine pomoću mehaničkih svojstava i strojnog učenja

Digitalizacija u fazi proizvodnje tkanine uključuje:

• Pletenje
• Digitalni tisak
• AI za planiranje i dizajn izgleda proizvodnje (tehnologije optimizacije)
• AI za odabir odgovarajućih procesa i opreme za smanjenje zagađenja (stručni sustavi)
• AI za odabir procesa i resursa za smanjenje ukupnih troškova (sustavi za podršku odlučivanju)
• Računalni vid za kontrolu kvalitete
• AI tolerancija za usklađivanje boja tkanine

Svakom odjevnom predmetu tada bi se trebala izdati vlastita digitalna putovnica proizvoda – oznaka koja detaljno opisuje njegovo porijeklo i mogućnost recikliranja, kao i njegove zelene vjerodajnice, omogućujući potrošačima da budu u potpunosti informirani o kupnji koju obavljaju.

Održavanje lokalne proizvodnje

Procjenjuje se da će europska tekstilna industrija imati promet od 147 milijardi eura u 2021., ali ima trgovinski deficit s ostatkom svijeta od gotovo trećine tog iznosa, pa je jedan od načina za poboljšanje održivosti smanjenje troškova otpreme i osiguravanje lokaliziranih proizvodnja za lokalna tržišta. Tekstilu proizvedenom u Kini ili Bangladešu obično je potrebno 30 dana da se otpremi u Europu, s utjecajem na okoliš, kao i tarifama koje povećavaju cijenu, zbog čega je poriv za više domaćih proizvoda još važniji – osobito kada je riječ o održivom, kružnom gospodarstvu na dohvat ruke.

Od 1,3 milijuna zaposlenika u europskom tekstilnom sektoru, 25 do 30% će otići u mirovinu do 2030., čime će se otvoriti prostor za cijelu tranšu svježih talenata koji će ući u industriju, a koji će biti spremni na promjenu radne prakse – posebno s obzirom na novi naglasak na digitalnim tehnologijama – i mogao bi pomoći da se te promjene potaknu i pokrenu naprijed. 2030., naposljetku, nije kraj priče, a s tehnologijom 3D ispisa koja se najavljuje kao nešto poput četvrte industrijske revolucije (ili industrije 4.0), industrija tkanina i odjeće trebala bi biti idealno postavljena za suočavanje s izazovima budućnosti nadograđujući inovacije navedene u mom uvodnom govoru.

Alexandra De Raeve voditeljica je istraživačkog centra FTILab+ na Sveučilištu primijenjenih znanosti i umjetnosti HoGent .