Suočavanje s izazovima zapošljavanja u tisku u Hrvatskoj

Klub FESPA Online razgovarao je s Dagom Kneprom, predsjednikom FESPA Hrvatska (Hrvatska), o izazovima uvjeravanja edukatora i mladih da je tisak dobar odabir karijere – i razlozima za optimizam.

Tiskarska industrija bez mladih zainteresiranih za rad bila bi ozbiljan problem. Kako se do sada manifestirao nedostatak mladih u tiskarskoj industriji?

Imali smo problema sa zapošljavanjem i zadržavanjem u posljednjih 15 ili više godina. A u hrvatskoj tiskarskoj industriji to je još vidljivije jer imamo ogroman odlazak radne snage jer ljudi odlaze u Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge zemlje za boljim plaćama. Kada to spojite s nezainteresiranošću mladih za industriju, nađete se u stvarno lošoj situaciji.

Trenutno tražim prodajne agente za označavanje materijala, ali primamo prijave samo od onih koji nemaju odgovarajuće vještine. Moramo uložiti veliku količinu vremena u ljude kako bismo ih obučili za tu ulogu – oko godinu dana obrazovanja prije nego što stvarno budu sigurni u svoju ulogu. Što ako nakon ove godine otkriju da to nije za njih i krenu u nešto drugo? Te godine bismo bez razloga ulagali u njih, ovo je izazov.

Kakva je situacija s naukovanjem u Hrvatskoj?

Tradicionalno su postojala brojna naukovanja gdje su mladi ljudi provodili neko vrijeme u raznim tvrtkama. Vidjeli su suvremenu tehnologiju, stekli iskustvo rada u poduzeću, pa čak i plaćeni za to.

U Hrvatskoj imamo srednje grafičke škole i grafička visoka učilišta. Zatim imamo i neka sveučilišta s grafičkim segmentima. Međutim, u posljednjih pet-šest godina nema previše interesa roditelja i djece za tiskarsku industriju. Srednje škole i sveučilišta imali su problema s pridobijanjem ljudi za novačenje i nisu ispunjavali svoje kvote. To je tada dovelo u pitanje i njihovu egzistenciju, au Ministarstvu obrazovanja raspravljalo se treba li smanjiti kvotu.

Kako bi riješili ovaj problem promijenili su nazive škola i kolegija koje predaju u 'multimedijske'. Sada ne prodaju školu tiska i sveučilište tiska – prodaju medije, proširenu stvarnost, virtualnu stvarnost, video igre. Kada u svojim materijalima spomenete ove ključne pojmove, mladi se zainteresiraju jer misle da će programirati video igre. Tužna je istina da oni treniraju tri ili četiri godine, a onda otkriju da nema toliko tvrtki koje proizvode video igre. To je sjajna niša i ljudi zarađuju puno novca, ali od 5000 mladih ljudi možda je njih 50 dovoljno talentirano i ima vještine za to.

I tako imaju puno studenata koji ne mare za tisak ili grafičku industriju, ali ih zanimaju računala i Photoshop, Premiere Pro i Final Cut. I ono što se događa je da nema smisla tjerati te mlade ljude da odu u tiskaru radi naukovanja.

U nekim slučajevima roditelji se čak brinu za sigurnost svoje djece kada se prijavljuju za naukovanje. Oni se brinu da će njihova djeca biti okružena opasnim tiskarskim strojevima. Sve manje učenika odlazi na naukovanje za tisak i umjesto toga se odlučuje za praktični rad u školi.

To stvara jaz između podučavanja potpuno nove tehnologije u školi i onoga što pisači zapravo trebaju. Učitelji nisu obaviješteni o tome što se događa u tiskarskoj industriji – oni svojim učenicima govore ono što misle da trebaju znati i možda ih pogrešno informiraju o uspjehu poslova u tiskarskoj industriji.

Dakle, vjerujete da studenti nisu zainteresirani za karijere u tisku? Mislite li da je to možda zbog pogrešnog mišljenja da je tisak opasna industrija?

U Hrvatskoj postoji izreka: “Idi na fakultet, inače ćeš morati raditi za život!” Nedostaje nam ručno kvalificiranih radnika. Operaterima ofsetnog tiska plaće su se u zadnjih sedam-osam godina udvostručile ili utrostručile jer nije bilo novih operatera.

Naravno, tiskarski posao više nije tako opasan i nehigijenski kao što je bio. Nažalost, roditelji toga nisu svjesni. Vlasnik najveće reklamne agencije u Hrvatskoj komentirao je: “Kad damo oglas za web dizajn, dobijemo 300 kandidata jer smo jako poznato ime i svi žele raditi ovdje. Ali ako želimo dizajnera ambalaže, dobijemo sedam ili osam kandidata, a nitko od njih nema pravog dodira s proizvodnjom ili dizajnom ambalaže, samo misle da to mogu. I takva je situacija na tržištu. Ali škole još uvijek proizvode web dizajnere kao lude i ne mare za pakiranje.”

Kako tiskarska industrija ili obrazovni sektor mogu ostaviti dojam da je tiskanje visokotehnološki, kreativan i multidisciplinaran posao?

Evo dobrog primjera kako to ne činiti. U studenom prošle godine bila je smotra sveučilišta u Zagrebu. Svako sveučilište imalo je štand za promociju srednjoškolcima za novačenje. Većina štandova imala je lijepe stalke i vizualne elemente, ali na štandu grafičkog sveučilišta nije bilo ničega osim projektora uperenog u zid i četiri studenta, bez nastavnika. Razgovarao sam s jednim od onih učenika koji su radili i rekao je: “Učitelj nam je rekao nekoliko dana prije nego što smo bili zaduženi za izradu štanda. Nismo imali proračun i morali smo stvoriti samostalno.”

Fotografirao sam sve štandove i stavio ih na LinkedIn, rekavši da je to tužno za industriju koja živi od vizualnih komunikacija. Izazvalo je mnogo svađa. Netko sa sveučilišta mi je rekao: “Znaš li zašto se ne trudimo napraviti bolji stav? Jer nam je kvota studenata popunjena. Ne treba nam reklama. Dakle, nema smisla da ulažemo vrijeme i novac u promociju ovoga.”

Rekao sam da je u krivu. Rekao sam da bismo, da nas je kontaktirao u FESPA-i, sami napravili štand jer je promicanje grafičkog sektora važno i moglo bi promijeniti percepciju roditelja i mladih ljudi koji su sudjelovali. Vrlo je teško promijeniti ovaj kulturni način razmišljanja.

Pa kako poduzeća u Hrvatskoj mogu izbjeći suočavanje s ciničnim sektorom visokog obrazovanja kako bi izravno doprla do mladih?

Mislim da bismo trebali angažirati usluge reklamne ili PR agencije za promicanje vrijednosti tiskarskih karijera i tiskarske industrije. Neće biti jeftino, ali svaki put kad razgovaram s oglašivačima, iznenade me svojim idejama.

U sljedeća dva tjedna organiziramo dva autobusa studenata prve godine fakulteta za jednodnevni obilazak tri tvrtke: offset tiskara, digitalna tiskara i heat offset tiskara koja radi časopise. Želim im pokazati da industrija nije samo na ekranu i siguran sam da će biti zadivljeni onim što će doživjeti.

Kupio sam 15 avionskih karata za prodaju članovima FESPA-e za odlazak na FESPA Global Print Expo 2017. u Hamburgu. Prodali smo 13, a preostala dva dali sveučilištu. Dvoje učenika odabrao je mentor digitalnog ispisa, a mi smo im rekli da jedino što smo tražili je da napišu dnevnik svog putovanja i naprave izvještaj s fotografijama u kojem će pokazati što su vidjeli i kako su to doživjeli. Ishod je bio izvrstan: dvoje studenata je reklo da ih se jako dojmilo sve što su doživjeli na izložbi. Pričali su svojim kolegama sa sveučilišta što su doživjeli i kako im je bilo prekrasno. Stoga je uz vrlo male troškove moguće postići rezultat visokog učinka. Oba ova dva studenta još uvijek se bave tiskarstvom.

Na panel događaju koji ste vodili na temu " Budućnost radne snage u grafičkoj industriji", zaključili ste da se veza između obrazovanja i tiskara mora poboljšati. Kako to možemo učiniti?

Čuli smo za projekt u kojem je odjel za trgovinu austrijskog veleposlanstva promicao veze između hrvatskih učitelja i hrvatskih tvrtki. To je bilo zbog činjenice da Austrija treba kvalificirane hrvatske radnike. No, i mi smo ga promovirali, a od 60 uključenih tvrtki iz svih industrijskih sektora, 19 su bile tiskare. Tiskari su itekako svjesni da su u 2023., ali nažalost obrazovanje koje okružuje industriju je zastarjelo i zapelo u 2010. To je izuzetno važno jer nastavnici rade izravno s tržištem. Vidjevši da se jumbo plakati ne tiskaju sitotiskom, već digitalnim tiskom, počinju mijenjati mišljenja o tome čemu bi trebali učiti svoje studente koji su fascinirani digitalnim tiskom.

Jeste li optimistični u pogledu budućnosti tiskarske industrije?

Optimističan sam da me jučer nazvalo Grafičko sveučilište i pitalo me želim li se uključiti u sljedeći sveučilišni sajam, onaj koji je prošli put tako loše prošao [vidi gore]. Ako se počnu predomišljati, mogu pomoći da standard bude ispravan, fotografirati, promovirati ga PR-om i nadam se postići pozitivan učinak na cijelom tržištu. Stoga sam optimističan po tom pitanju. I svaki put kad sretnem mladu osobu koja je entuzijastična, i ja postanem optimist!